Špilja Medvidina

Zakoračite u povijest špilje Medvidine, skrivenog dragulja s plažom na kojoj je nekada odmarao najrjeđi tuljan na svijetu – sredozemna medvjedica (Monachus monachus). Za lokalno stanovništvo, ona nije bila samo životinja, već mistični "morski čovik" koji je stoljećima inspirirao putopisce i pjesnike.

Legende o "morskom sladokuscu"
Ova inteligentna bića oduvijek su golicala maštu prolaznika. Opat Alberto Fortis u svom čuvenom "Putovanju po Dalmaciji" (1774.) zabilježio je neobično vjerovanje:

„Priobalni stanovnici tom vodozemcu pripisuju silnu sklonost prema grožđu i ozbiljno tvrde da u doba zrenja noću izlazi i zoblje grozdove što vise s loza.”

Osim što su je smatrali ljubiteljicom grožđa, ribari su pričali o njezinom smislu za humor – navodno je znala izazivati ribare bacajući ribu uvis i vješto je hvatajući, što je u 16. stoljeću opisao i pjesnik Mavro Vetranović.

Medvidina u hrvatskoj književnosti
Zanimljivo je da su naši najveći pisci koristili upravo morskog medvjeda kao simbol za dubok san:

Marko Marulić u „Juditi“ (1501.) opisuje san asirskog vojskovođe Holoferna riječima: „zaspa većma gori nego morski medvid”.
Mavro Orbini početkom 17. stoljeća piše kako su se ove životinje mogle dresirati, odazivati na ime i gestama pokazivati da razumiju ljudski govor.

Povratak jadranske ikone
Iako se 1963. godine mislilo da je ubijena posljednja jadranska medvjedica, priroda nam je dala drugu priliku. Nakon desetljeća izbivanja, ovaj "morski čovik" se posljednjih godina ponovno pojavljuje na različitim točkama Jadrana, vraćajući nadu u očuvanje ove fascinantne vrste.

Povijesna crtica: Jedna od medvjedica ulovljena je 1908. godine upravo kraj Makarske te se danas njezini ostaci čuvaju u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.