Crkva Gospe od Karmela

Crkva Gospe od Karmela ili Gospa od Pobjede među borovima, na ograđenom platou iznad Solina, sagrađena je na križnom tlocrtu u oblicima baroknog klasicizma. Podigao ju je 1715. godine makarski biskup Nikola Bijanković u spomen junačke obrane Sinja od mnogostruko veće turske vojske iste godine, i posvetio Gospi od Slavodobića. U 19. stoljeću joj je dograđen zvonik s otvorenom drvenom ložom na kamenim pilonima. U početku je crkva bila vlasništvo filipina, redovnika oratorijanaca, koje je 1575. godine osnovao sv. Filip Neri, a od 1939. godine crkva pripada župi Brela.

Bogorodica s Djetetom – “Gospa od Slavodobića”, ikona iz 16. st. koju je Zoraida Demori Staničić uvjerljivo približila ruci Donata Bizamana, slikara grčkog podrijetla. Donato se s bratom Angelom preselio s Krete u Otranto u Apuliji u prvoj polovici 16. st. Tamo su formirali slikarsku školu specifičnih osobnih crta, a izrazito bizantskog karaktera. Ne možemo, međutim, znati gdje je biskup Bijanković nabavio ovu sliku koja se svečano izlaže pred crkvom i nosi u procesiji na blagdan Gospe od Karmela i Veliku Gospu.

Zvonik crkve naknadno je prigrađen. Zidali su ga 1833. godine protomajstor Pavao Bertapelle i Antun Bertapelle pok. Pavla, i njegov stric, Jure Andrijin Štambuk s trinaestogodišnjim sinom Andrijom (u tim godinama već klesarski pomoćnik), te Petar Štambuk Andrijin. Temelje poslovima te male kamenoklesarske dinastije u Dalmaciji udario je graditelj Andrija Bertapelle došavši iz sjeveroitalskog grada Bassana u 18. stoljeću. Brzo se udomaćivši i pohrvativši u Vrboskoj, produljili su svojom radinošću život venecijanskom baroku u provinciji, povezavši lokalnu tradiciju obradbe lokalnog kamena sa klesarskom vještinom rada u raznobojnom mramoru.

Dovršivši mu prvi kat, spomenuti majstori otploviše 17. srpnja vlastitom gajetom u svoj zavičaj Vrbosku. Prijevoz kamena nije nipošto bio jednostavan, pogotovo stoga što su vlasnici nastojali u pravilu u brod utovariti što više građe. U bračkoj uvali Radovnji, pod Selcima iz kojih su Štambuci, ukrcaše različite komade kamena, kanala i dijelove prozora te po laganom burinu odjedriše sat prije polnoći preko Hvarskog kanala, na inzistiranje protomajstora i vlasnika gajete, a protiv volje svih ostalih. Pavla je u Vrboskoj čekala noseća supruga s četvero maloljetne djece, a Antuna Bertapelle njegova s petero sitne djece. Na dvije milje od Brača, pretovarenu lađu prekriju valovi i ona u trenutku sa svim teretom ode na dno. Jure Štambuk spasi se na nekoj dasci, Petar Štambuk na poklopcu nekakvog sanduka, probdjevši u moru petnaest sati dok ih ne spase ribari, braća Barbarić kraj uvale Dubca na Hvaru. Preko Zastražišća dođoše u Vrbosku gdje Petar događaj ispripovjedi Nikoli Fabrisu, tamošnjem sindiku. Nesretni dječak Jure Štambuk otišao je s brodom na dno mora, protomajstora Pavla Bertapelle gledali su još neko vrijeme na krmi, a Antuna Bertapelle čuli su još tri sata nakon događaja, ali mu pomoći nisu mogli.

Eto, kad se nađete u crkvi Gospe od Karmela, zapalite svijeću pred Gospinom ikonom u spomen radine graditeljsko–kiparske porodice Bertapelle i malog Jure Štambuka koji su gradili slikoviti zvonik koji nas sa svojom završnom ložom podsjeća na ložu zvonika uz dominikansku crkvu u Starome Gradu na Hvaru.