Vruja: mistična vrata Jadrana i tajna potonulog Pelegrina

Susret planine i mora 
"More, more!" – kažu da je tim sudbonosnim uzvikom upravo na prijevoju Dupci (288 m) započela povijest Hrvata na Jadranu. Na ovom mjestu priroda je bila nemilosrdno kreativna: litice Biokova i masiva Dovnja strmoglavljuju se u morski bezdan dublji od 100 metara. Pod površinom se krije fascinantan prirodni fenomen – divovska podvodna vrtača promjera 60 metara kroz koju izbija golema količina slatke vode, stvarajući vječno "vrenje" po kojem je Vruja i dobila ime.

Dva zapisa, jedna legenda
Potraga za junakom
No, Vruja nije samo geološko čudo; ona je dom potonulog grada Pelegrina. Lokalna predaja, sačuvana u djelima dvojice kroničara, govori o gradu koji ne miruje, već nestrpljivo iščekuje trenutak svog ponovnog rađanja.

Put do zavjetnog svetišta (zapis Ante Carevića)
Breljanski kroničar Ante Carević bilježi priču o opasnom podvigu. Kako bi Pelegrin ponovno izronio, na Božić točno u ponoć, kod Gogolja se mora pojaviti junak. On čeka djevojku na bijelom konju, prihvaća njezinu ruku i jaše s njom prema Čerovici, zavjetnom svetištu grada. Put je prepun pogibelji, a jahače u stopu prati podivljala voda Vruje, pokušavajući ih progutati prije nego što ispune zavjet.

Kraljevska kočija iz morske pjene (zapis Stipe Zubanovića)
U svojoj knjizi "Hod s burom", Stipe Zubanović donosi jednako dramatičnu verziju. Svake godine u božićnoj ponoći, iz bijele pjene vrulje izranja kočija s dva bijela konja u punom galopu. U njoj sjede princeza i kraljević, tražeći spasitelja. Da bi se grad oslobodio morskih dubina, onaj tko se nađe na obali mora biti dovoljno hrabar da uskoči u jureću kočiju i kraljeviću iz ruku preuzme uzde.

Doživite mistiku Vru(l)je
Bilo da u vrelu vode vidite prirodnu silu ili "podivljalu vodu" koja prati legendarne jahače, Vruja ostaje mjesto koje oduzima dah. Danas ona mami ronioce, nautičare i putnike namjernike koji s vidikovca na Dupcima, baš poput naših predaka, ostaju nijemi pred snagom prirode i dubinom legende.