Pješačke staze i predivni prizori s Biokova na more

Brela su mjesto kroz koje se proteže najduža i vjerojatno najljepša obala u Dalmaciji te su omiljena destinacija na Makarskoj rivijeri s preko sto godina starom turističkom tradicijom, dakle imaju sve kako bi osvojila posjetitelje…

Svakako su prepoznatljiva po bajkovitoj plaži Punta rata koju je Forbes proglasio najljepšom plažom u Europi te uvrstio među top 10 najljepših na svijetu Druga neizostavna znamenitost je Kamen Brela, hrid koja je postala ne samo najčešći motiv razglednica iz tog mjesta, već i jedan od upečatljivih simbola čitave Lijepe Naše. Iako bi sedam kilometara šljunčanih plaža koje kao da se natječu u ljepoti, tirkizno more idealno za kupanje i slikoviti zalasci sunca sasvim razumljivo mogli nagnati turiste na cjelodnevno izležavanje, Brela itekako imaju što za ponuditi i pobornicima aktivnog odmora. Nad mjestom naime bdije moćno Biokovo, najviša primorska planina o čijoj ljepoti svjedoči činjenica da je 1981., proglašeno parkom prirode. 

Prijedlog ljubiteljima pješačenja je da na svoj planinarski izlet krenu iz gornjeg dijela Brela zvanog Kričak, s mjesta gdje počinje poučna staza poznata kao Francuska ili Napoleonova cesta. S tabli postavljenih pored puta omeđenog slikovitim suhozidima doznaje se da je sagrađena početkom 19. stoljeća u vrijeme kratkotrajne francuske prisutnosti u Dalmaciji, te da spaja Obrovac i Boku Kotorsku. Posebnu zaslugu u njezinoj izgradnji ima general August Marmont kojeg hrvatska povijest pamti kao vizionarskog namjesnika ilirskih pokrajina koji je pokrenuo mnoge za ono vrijeme vrlo napredne projekte na našim prostorima. Osim ključne uloge projektanta Frane Zavorea također valja naglasiti neizmjerljiv doprinos lokalnog stanovništva, koje je prisilno i u vrlo teškim uvjetima sudjelovalo u radovima, te nam time ostavilo to remek-djelo inženjerstva u nasljeđe i na ponos. Navedenu dionicu planiralo se spojiti s ostalim cestama koje se protežu duž čitave Dalmacije no ta je ideja napuštena odlaskom Francuza. Upravo takav rasplet povijesti posjetiteljima danas omogućuje da dobiju izvanredan uvid u etape izgradnje i tehnologiju onoga vremena. O jedinstvenoj vrijednosti ovog spomenika svjedoči činjenica da je 2017. godine uvršten u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Nekoliko minuta hoda od izlaza s Napoleonove ceste šetače očekuje posebno zanimljiv susret. Naime, jednom davno jedna se lokalna djevojka smrtno zaljubila u mladića iz Primorja i odlučila se udati za njega unatoč majčinu snažnom protivljenju. Bijesna i ponižena, starica je kćeri na izlasku prosiktala: “Kad more ugledala, dabogda se okamenila”. Vesela povorka unatoč tome uputila se prema crkvi, no onog časa kada su stigli do prijevoja s kojeg se otvara pogled na more, svatovi su se u tren oka okamenili! Ondje stoje još i danas kao nijemi svjedoci tragične zabranjene ljubavi. Posjetitelji će lako raspoznati mladu kojoj vjetar zabacuje veo, te njenog konja. Zanimljiva stjenovita formacija toj je legendi u čast dobila ime Nevistina stina. Nalazi se na križanju dviju planinarskih staza: jedna vodi prema kapelici Sv. Nikole, pred-osmanskoj crkvici izgrađenoj u 16 stoljeću u čast donedavnog zaštitnika mjesta, dok druga vijuga kroz pejzaž koji kao da je izašao iz neke mistične legende ili bajke.

Nadalje, šuma crnih borova Pakline ime je dobila po smoli (paklini) koja se u davna vremena izvlačila iz tih stabala i premazivala po brodskim trupovima kako bi ih se zaštitilo od propuštanja morske vode. Njihove krošnje intrigantnih oblika sigurno će razbuktati maštu posjetitelja a osim što će uživati u zadivljujuće raznolikoj flori mogu očekivati i susret s nekim od životinjskih stanovnika planine, bili to vuk, lisica, jazavac, divokoze ili čak suri orao. Ne suviše zahtjevna i odlično održavana staza iznenadit će šetače kada gustu sjenovitu šumu u trenu zamjeni greben s kojeg puca pogled na Brela, Brač, Hvar i ostatak južne Dalmacije.

Nedugo nakon što se rastanu od nesretne Neviste, šetači će naići na još jednu tajnu Biokova, Šuplju stinu. Radi se naime o stijeni s velikom rupom koja podsjeća na pomalo zaboravljenu Zjatvu, jamu bezdanku koja se nalazi na nešto južnijem dijelu masiva. Kroz stinu se nudi uistinu lijepa panorama na Brela i ostatak ovog dijela Makarske rivijere, pa mnogi ovo biokovsko oko koje vječno bdije nad mjestom vole ovjekovječiti fotoaparatom. Stoga ne čudi da je taj predivni prirodni fenomen postao svojevrsna atrakcija.

Malo manje od pola sata hoda dalje od Šuplje stine smjestilo se sklonište Pakline, jedno od najljepših na čitavom Biokovu. Obzirom da se nalazi na 852 metra visokom grebenu ne iznenađuje da ga je ondje postavio HGSS uz pomoć helikoptera. Iako je put od ideje do realizacije bio težak, pogled koji se ovdje pruža umornim planinarima zaista je vrijedan truda. Naime, iz iznenađujuće prostrane drvene kućice koja oblikom pomalo podsjeća na vagonske vlakove iz vesterna, s jedne strane puca pogled na more, a s druge na 1000 metara visoke biokovske vrhove koji kao da paraju oblake.

Za kraj valja napomenuti kako Brela nude i pravu poslasticu za ljubitelje penjanja, koji osobito uživaju u onom iznenadnom porastu adrenalina koji osjete pri svakom usponu. Ovdje se smjestilo i Penjalište koje obnovljeno 2019. godine što ga čini potpuno sigurnim za posjetitelje. Pohvalno je da je jedno od rijetkih koje nudi pregršt opcija uspona čak i za početnike. Sigurno će se upravo zato neki od aktivnih turista s odmora vratiti kao novopečeni ljubitelji tog zahtjevnog, ali uzbudljivog sporta. Tim više kada njihov trud bude nagrađen prekrasnim pogledom na Brela i čitavo Makarsko primorje, čija ljepota oduzima dah.