logo small
hr | en | de | cz | it | fr | pl | si | ru | sk

Crkva Gospe od Karmela

TripAdvisor reviews

Crkva je vrijedan spomenik barokne arhitekture, s dojmom monumentalnosti i stilske dovršenosti iz 1715. godine. 

Nakon pobjede nad Turcima kod Sinja 1715. godine, makarski biskup Nikola Bijanković (1645.-1730.) dao je u Brelima sagraditi crkvu Gospe od Pobjede (danas crkva Gospe od Karmela). To je bila zavjetna crkva, izgrađena prilikom turske opsade Sinja 1715. godine. Crkva je građena u obliku rimskog križa. Za crkvu je biskup Bijanković od dužda dobio na dar misno ruho, dva zvona i sveto posuđe, a 1728. je isposlovao i privilegirani oltar. Narod je crkvu zvao Gospe od Slavodobića.
Na 300-tu obljetnicu izgradnje crkve, dana 16. srpnja 2015. godine, zahvalni Breljani podigli su biskupu spomenik koji se nalazi u dvorištu crkve. Spomenik je izradila akademska kiparica Sandra Nejašmić-Pirnat.
 
Zbog nedostatka svećenika biskup Nikola Bijanković je, 1710. godine, izgradio oratorij u Solinama u Brelima, koji je bio odjeljak filipinskog oratorija u Splitu. U oratorij je doveo skupinu svećenika glagoljaša. Izgradnja svojevrsne podružnice splitskoga oratorija u seoskoj sredini, u Brelima, bila je vjerojatno jedina iznimka u povijesti širenja oratorijanskih kongregacija. Nekoliko oratorijanaca glagoljaša i pokojega učenijeg člana nije doveo u Brela da ondje budu župnici i kapelani, iako su neki od njih poslije i to bili, nego da novi breljanski oratorij i njegova mala zajednica budu utočištem siromašnim mladićima izbjeglicama iz južnih područja današnje Bosne i Hercegovine, koja su tada dijelom pripadala Makarskoj biskupiji, a dijelom bili povjereni brizi makarskih biskupa. Oni su u breljanskomu oratoriju mogli dobiti barem privremeni smještaj, a neki darovitiji i željni učenja i mogućnost odgoja i školovanja, kako bi mogli biti ređeni za svećenike. Stoga je taj oratorij i nazvao „zakloništem vjernih kršćana izbjeglih iz nevjerničkih krajeva“ (conservatorium fidelium christianorum fugientium ex partibus infidelium).
Tu je odgojno-obrazovnu ulogu mali breljanski oratorij zadržao i kad takvih bjegunaca više nije bilo. Tijekom gotovo cijeloga 18. stoljeća bio je svojevrsno glagoljaško sjemenište, iako neslužbeno i povremeno. Arhiv breljanskoga oratorija nije, nažalost, sačuvan, a nisu ni spisi breljanskoga župnog arhiva iz 18. stoljeća.
Biskup Bijanković u svojoj oporuci sastavljenoj 4. lipnja 1726., u njezinu posebnom stavku, kaže da „svećenicima sela Brela, sadašnjim i njihovim nasljednicima“, ostavlja „crkvu u tom selu sa svim kućama, vinogradima, zemljama plodnim i neobrađenim, šumama i drugim bez ikakva izuzetka, sa svim namještajem koji se ondje nalazi.
U trenutku biskupove smrti vodeći je oratorijanac, po breljansku filipin, čini se bio i do smrti ostao don Mijo Blagajić, rodom Šoltanin. On je za svećenika zaređen 15. lipnja 1726. Imenovan je breljanskim župnikom 10. siječnja 1731. i tu službu vršio do smrti, a umro je 27. listopada 1771. Naslijedio ga je Vrgorčanin don Frane Franić koji je tu na čelu oratorija i župe ostao do g. 1784. Te godine je epidemija kuge pomorila sve tadašnje splitske oratorijance, pa je on pozvan da obnovi splitsku oratorijansku kongregaciju, u čemu je uspio. Poslije toga se vratio u Brela te ondje bio župnik od 1795. do 1798. Filipini su prestali trajno boraviti u Brelima, po svemu sudeći, u doba francuske vladavine. Među posljednjim splitskim ortorijancima bila su dvojica Breljana: don Šimun Filipović (rođen 28. 10. 1789., zaređen 5. 3. 1816., umro 23. 7. 1853.) i don Filip Ribičić (3. 7. 1790., zaređen 5. 3. 1816., umro 20. 2. 1853.). Nakon izumrća posljednjega oratorijanca sva je imovina splitskoga oratorija uključujući i onu njegove ispostave u Brelima, došla pod upravu Splitsko-makarske biskupije, koja je crkvu Gospe od Pobjede, odavno zvanu imenom Gospe od Karmela, g. 1939. prepustila župi Brela, koja se od tada u svemu za nju brine. Najnovija obnova unutrašnjosti, oltara i slika izvedena je pred samu proslavu 300. obljetnice početka njezine gradnje. 
Od svih pokretnina nasljeđenih od biskupa Bijankovića u Brelima je do pred II. svjetski rat kao dragocjena relikvija bio čuvan njegov biskupski štap izrađen od drva. Budući da je već bio znatno oštećen, kako se to u nas kaže, „od biše“, tadašnji ga je biskup dr. Kvirin Klement Bomnefačić nekom zgodom ponio u Split želeći da ga stručnjaci obnove, ali je, nažalost, ondje nestao. Vjerojatno je uništen, kad su g. 1944. razorne bombe pogodile biskupsku palaču.
U Brelima je i dan danas poznat Bijankovićev bor koji se nalazio ispod sadašnjeg hotela Soline, bor koji je bio Bijankovićevo mjesto pod kojim je često boravio i meditirao. Uništen je nepažnjom pri izgradnji hotela Soline 1983. godine, a 1995. godine zaslugom ogranka Matice hrvatske iz Brela u čast biskupa Bijankovića zasađen je novi bor i postavljena spomen ploča.
(tekst dijelom preuzet od Slavka Kovačića iz breljanskog župnog lista "Kamen života")
 

Aktivni odmor

Vidi sve
 

Nagrada Plavi cvijet 2012.

Akcija PLAVI CVIJET Hrvatske turističke zajednice uključuje ocjenjivanje uređenosti turističkih mjesta primorske Hrvatske kao cjeline i pojedinačnih elemenata.

Brela 19°C
Vlažnost 48.8 %
Tlak zraka 1022 hPa
Vidljivost 10 km
Vjetar 9.4 kph
© TZ Brela 2014.       Development:   nove vibracije logo Nove vibracije d.o.o.