hr | en | de | cz | it | fr | pl | si | ru | sk

Jeste li znali

Višnja Maraska

Višnja maraska svojedobni je simbol i sinonim mjesta, gospodarski dragulj prošlog stoljeća. Dalmatinska maraska je najkvalitetnija višnja na svijetu, a Brela su u samom vrhu među mjestima pogodnim za njen uzgoj.

Sorta breljanske maraske je Sokoluša.
Osim odličnog okusa, blagotvoran učinak na ljudsko zdravlje očituje se kroz protuupalna, imunostimulirajuća, antibakterijska, antialergijska, protuvirusna i antikarcinogena svojstva.

Dugi niz godina Breljanima je bila osnovni izvor egzistencije, pa je razumljivo da bi bili sretni i ponosni kada bi urod bio dobar. Otud je nastala i uzrečica: "Iz Brela, e pa šta?"

Plaža Punta Rata

Američki časopis Forbes 2004. godine:  Proglasio je plažu Punta Rata najljepšom plažom Europe / plažom No1 u Europi.
Američki portal Huffington Post  2014. godine proglasio je Brela destinacijom iz snova i razlogom da, što je prije moguće, „uskočite“ u avion za Hrvatsku.
Prema belgijskom portalu European Best Destinations – jedna od najljepših plaža u 2015. godini.

Američki portal Business Insider, objavio je sljedeće, u  svibnju 2015.: “Plaža Brela, između Splita i Makarske, mediteranska oaza sa šest kilometara bijelog šljunka, isprekidanog stablima smokava i maslina…”

UŽIVO: livecamcroatia.com/najljepse-plaze-hrvatske/brela-kamen-atraktivna-plaza-web-kamera/

Šakan

Izvorno ime kamenog simbola Brela, prirodnog krajobraznog fenomena i   prepoznatljivog  branda  hrvatskog turizma je Šakan.

Zanemarivanjem  ranije povijesti  mjesta  u  turističkim trendovima, danas se popularno naziva Kamen Brela,  a  u povijesnom razdoblju, sve do ranog početka 20. stoljeća u upotrebi je bio isključivo naziv Šakan.
Sam naziv je nastao i koristio se zbog činjenice da je bio prirodno stanište sredozemne medvjedice, monachus monachus, danas skoro izumrle vrste  na crvenoj listi IUCN-a, u narodu popularno nazivane raznim mitskim nazivima poput ovoga naziva Šakan.
Pored ovog lokaliteta,  obitavala je i  na lokalitetu Soline-Loznica,  o čemu svjedoči naziv Medvidina, malena plaža zavučena duboko  u prirodnu spilju, upravo idealno mjesto „izležavanja“ nakon obilnih obroka ribe u bogatim i očuvanim  predijelima podmorja Brela.
Zadnja, pričom datirana  opažanja stalnog prebivanja  morskog čovika na ovim lokalitetima zabilježena su početkom 20.stoljeća.
U hrvatskoj literaturi prvi je spominju  Benediktinci  u 16. stoljeću, a znanstveno je prvi put opisana 1779.  godine.
Interesantna je činjenica da je upravo ovaj predio današnjih Brela bio u vlasništvu i pod upravom Benediktinaca  pa  ostaje tajna je li  i sam naziv vezan uz Benediktince. 
Zbog  neukosti  i nepoznavanja ove vrste,  rijetki stanovnici Brela koji su  svjedočili prisutnost  ovog sisavca, davali su mitske atribute ovom  stvorenju  poput  morskog čovika ili morskog fratra  pustinjaka o čemu svjedoči i znanstveni naziv  monachus monahus.
 
U nepoznavanju su domaći stanovnici iskazivali i strah od ovog bića  i tjerali ga  uzvikom "Buuuuuu, Šakane!"  Često su upotrebljavali   ovo, za njih mitsko biće,  u svojim prijetnjama poput  Odnit će te Šakan  smatrajući da je iz mora izašao s  posebnom svrhom, naravno ne poznajući  znanstvene spoznaje o  biološkim potrebama  ovog sisavca.
Kao i  u širem području Mediterana, u potrazi za boljim ,neugroženim i sačuvanim staništem, u potrazi za mirom i  osamom pustinjaka , ugrožen agresivnošću stanovnika i ribara, ovaj morski čovik je napustio Brela,  a iza sebe ostavio pečat u  imenu današnjeg kamenog  simbola našeg turizma.
 

Dolazak Hrvata na more

Kažu da se baš na Dupcima prolomio onaj usklik: "More, more!".

Gala večere

Breljanski ugostitelji s ponosom ističu činjenicu da su prvi na Jadranu, krajem 60-tih godina 20.-tog stoljeća, uveli raskošne gala večere od nekoliko sljedova, kao i cocktail show u naše hotele. U to doba, to su bile takve revije da su mnogi gosti dolazili i dva puta godišnje kako bi uživali u ovoj kraljevskoj svečanosti. U breljanski turizam prenijeli su ih naši pomorci s putničkih brodova.

Legenda o potonulom gradu Pelegrinu

O potonulom gradu Pelegrinu s koljena na koljeno prenose se legende. Postoje dvije slične verzije.

Pelegrin je bio veliki i lijepi grad koji je jednoga dana uklet potonuo. Legenda kaže da svake godine na Božić točno u ponoć izroni kočija s dva bijela konja u punom galopu, u kojoj su princeza i kraljević. Kako bi se grad otvorio, odnosno ponovno izronuo, osoba koja se u tom trenutku nađe na tom mjestu treba uskočiti u kočiju i dodati kraljeviću uzde.

Tu nam je priču zapisao Stipe Zubanović u knjizi "Hod s burom".

Nešto drugačiju verziju prenosi u svojoj knjizi Ante Putnik (Ante Carević):

Žitelji potonulog grada Pelegrina nestrpljivo iščekuju trenutak ponovnog rađanja grada. Međutim, da bi se to dogodilo čekamo junaka koji će na Božić točno u ponoć doći pokraj Gogolja i čekati djevojku na bijelom konju. On će prihvatiti njenu ruku i odvesti je prema Čerovici.
Put do Čerovice, zavjetnog svetišta potonulog grada, prepun je pogibelji od kojih je najveća podivljala voda koja u stopu prati jahače u nakani da ih proguta.

Bilo kako bilo, još uvijek čekamo junaka koji će pomoći da priča o potonulom gradu Pelegrinu dobije svoj nastavak. Sretno mu bilo!

Aktivni odmor

Vidi sve
 

Nagrada Plavi cvijet 2012.

Akcija PLAVI CVIJET Hrvatske turističke zajednice uključuje ocjenjivanje uređenosti turističkih mjesta primorske Hrvatske kao cjeline i pojedinačnih elemenata.

Brela 32°C
Vlažnost 29.5 %
Tlak zraka 1013 hPa
Vidljivost 10 km
Vjetar 24.1 kph
© TZ Brela 2014.       Development:   Nove vibracije d.o.o.